U okviru master planova koji se donose na nivou Republike Srbije, predviđen je infrastrukturni razvoj za određene regione u državi. U zavisnosti od regiona razlikuje se i predviđena infrastruktura. Na Staroj Planini postoji veliki broj stambenih i ugostiteljskih objekata koji su izgrađeni za potrebe življenja, ali i za potrebe izdavanja odnosno iskorišćavanja turističkog potencijala.
Za razvoj turističke ponude određenih destinacija, npr. planina, predviđa se izgradnja hotela, žičara, električne, vodovodne i mreže puteva. Međutim, pored same izgradnje, proces je znatno širi i uključuje dosta planiranja kako se ne bi ugrozio biodiverzitet i životna sredina područja. Pogledajte kako izgleda proces izgradnje kada su u pitanju stambeni objekti, ali i objekti ugostiteljskog i drugog karaktera.
Sledeća diskusija pruža opšti pregled ovog procesa, od konceptualne faze kroz tendersku ponudu, izgradnju, uplatu i završetak projekta. Za investitore je svakako najlakša izgradnja projekta po principu „ključ u ruke“, zato su partneri poput kompanije Konstruktor koji posluju po ovom principu veoma cenjeni.
Iako postoje određene specifičnosti i okolnosti u određenim geografskim lokacijama koje se mogu razlikovati od onoga što je ovde prikazano, osnovni koncepti konstrukcije su slični u svim lokalitetima.
Faze izgradnje
Proces izgradnje sastoji se od šest različitih faza, one su:
- Konceptualizacija
- Ugovori i tenderska dokumentacija
- Biding
- Konstrukcija
- Plaćanje
- Puštanje u rad
Pružićemo osnovni uvid u ovih šest faza.
#1 Konceptualizacija
Svi građevinski projekti počinju planiranjem i dizajnom, takođe se nazivaju „arhitektonsko programiranje“. Javljaju se brojni koraci koji se preklapaju tokom ove konceptualne ili faze projektovanja, pre same izgradnje projekta.
Arhitekta je glavni dizajner zgrade ili projekta i nadležan je za celokupni dizajn, specifikaciju, materijal (npr. cigla, boje, tepisi, zidne obloge itd.) i ostale arhitektonske karakteristike zgrade. Osim toga, arhitekta nadgleda inženjere odgovorne za konstrukcijski, mehanički, električni, rasvetni i vodovodni projekat zgrade. Inženjeri se moraju prilagođavati projektnim zahtevima arhitekte. Svaki član dizajnerskog tima mora imati licencu od strane odgovarajućih državnih organa za licenciranje gde se objekat nalazi.
#2 Ugovori i tenderska dokumentacija
Kako bi se dobile građevinske ponude, investitor mora obezbediti potencijalnim ponuđačima radne crteže i planove za predloženu strukturu, kao i specifikaciju projekta, čiji su termini navedeni u ugovorima.
Svaki projekat, bez obzira da li uključuje novu izgradnju ili proširenje postojeće strukture, zahteva pripremu ugovorne dokumentacije. Radni crteži i planovi ugovora daju pretpostavku građevinskih radova i navode namere dizajnera za sam objekat. Crteži, između ostalog,ilustruju izgled, raspored, opremu i sadržaj projekta. Inženjeri projektuju građevinske, mehaničke, električne, vodovodne i komunikacijske sisteme.
Arhitekta takođe počinje da prikuplja podatke o projektu, kako bi se suočili sa očekivanim problemima tokom procesa izgradnje, kao što su urbanistički zahtevi, lokalna infrastruktura, saobraćaj, uticaj na životnu sredinu i stanovništvo, akustični, energijski, i estetski zahtevi. Razni konsultanti takođe mogu biti angažovani za rešavanje specifičnih projektnih problema.
Drugi deo faze je priprema projektne specifikacije. Specifikacija daje instrukcije izvođaču kako da izgradi projekat i sastoji se od ugovornih dokumenata, tehničkih specifikacija materijala i kvaliteta materijala koji će se ugraditi. S’ obzirom na količinu informacija koje je potrebno uključiti, specifikacija mora biti organizovana na koherentan način. Najšire prihvaćen sistem za uređivanje građevinskih specifikacija naziva se CSI Master Format. CSI format, zahteva četiri kategorije informacija: zahteve za podnošenje ponuda, ugovorne forme, uslove ugovora i tehničke specifikacije.
#3 Biding (Prikupljanje ponuda)
Treća faza procesa izgradnje je prikupljanje ponuda. Kada vlasnik utvrdi da je projekat izvodljiv i da je su sredstva za finansiranje obezbeđena, vlasnik će tražiti ponude od generalnih izvođača radova i / ili specijazivoanih izvođača radova. Vlasnici uglavnom koriste poslovne publikacije i časopise kako bi pozvali podizvođače da se kandiduju za građevinski posao. Kopija „Obaveštenja ugovaračima“ biće prikazana u specifikaciji projekta, pružajući ugovaračima tendersku proceduru.
Na osnovu radnih nacrta i specifikacije projekta, ponuđači mogu da odrede svoju cenu. Dugogodišnje iskustvo znatno olakšava proces utvrđivanja potencijalnih troškova izvođača radova. U suprotnom, postoje brojni priručnici za određivanje troškova.
Kada se prikupe sve ponude, investitor pregleda ponude i određuje najbolju.
#4 Konstrukcija
U ovoj fazi se vrši sama izgradnja projekta na terenu. Bitne stavke terenskog rada su: građevinske dozvole; podizvođači; raspored podizvođača; finalni nacrti; podnesci projekta i naredbe za promenu.
Pre nego što počne izgradnja, odgovarajuća opština mora izdati građevinsku dozvolu. Specifikacije i nacrti moraju biti obezbeđeni nadležnima, zajedno sa zahtevom za izdavanje dozvole.
Vremenski period za izdavanje dozvole može biti dug, naročito u slučaju nove gradnje. Vreme takođe zavisi od države i opštine u kojoj se gradi. Generalni izvođač ili investitor može biti u obavezi da dostavi rezultate ispitivanja tla, studije uticaja na životnu sredinu i bilo koja druga neophodna testiranja ili studije. Ponekad je mandatna javna rasprava, ukoliko postoji protivljenje projektu. U većini slučajeva, dozvola se izdaje u roku od nekoliko meseci.
Generalni izdođač može sve radove izvršavati sam, mada je mnogo češći slučaj da se angažuju pod-izvođači za razne faze same izgradnje.
#5 Plaćanje
Svi građevinski ugovori se odnose na određeni vremenski period. Redosled bilo koje poslovne operacije je da prikupi novac čim se posao završi. Kada izvođač završi propisanu količinu posla, vlasnik plaća izvođača radova kako je ugovoreno.
#6 Puštanje u rad
Finalna faza građevinskog projekta je puštanje u rad. Nakon celokupne izgradnje, arhitekta i izvođač radova formulišu konačni plan gradnje, po tome tačno kako je građevina napravljena. U zavisnosti od namene objekta može biti neophodna upotrebna dozvola.
Kada se završe pravne specifičnosti, objekat je spreman za korišćenje i upotrebu.